Lazanski je neusporedivo pošteniji od hrpe naših hrvatskih Jugoslavena

2014. rujan 15 21:02

13 0

Lazanskog, recimo to jasno i otvoreno, mnogi u Hrvatskoj ne vole jer je u srcu i danas Jugoslaven, što on uostalom i ne krije. Štoviše, u našem prekjučerašnjem razgovoru to otvoreno i priznaje. Na svoje političko i emotivno jugoslavenstvo on, baš kao i svaki drugi pojedinac, ima pravo. Baš kao što Hrvat ima pravo na svoje političko i emotivno hrvatstvo, a Slovenac na svoje slovenstvo.

Međutim, što god neki mislili o Lazanskom, on je neusporedivo pošteniji od hrpe naših hrvatskih Jugoslavena koji još sanjaju Jugoslaviju, ali su ostali u Hrvatskoj, u njoj lijepo žive, ali zato po njoj svakodnevno 'mokre' i čine ogromne političke štete.

Lazanski, gledajući iz njegovog životnog i emotivnog konteksta kao političkog Jugoslavena, učinio je početkom devedestih jedino što je mogao. Otišao je među svoje kao što je svaki politički Hrvat ili samo Hrvat 1990. i 1991. otišao među svoje, stvarati toliko željenu hrvatsku državu.

„Naravno, ja ne krijem i danas da mi je žao što se Jugoslavija raspala, tragedija jeste što se raspala u krvi i razaranju", poručio je u intervjuu za naš portal Lazanski.

„Ono što je meni uvek bilo strano jest mržnja. Nikada, baš nikada, niti u jednom mojem tekstu, ili nastupu, nije bilo mržnje ili vrijeđanja po nacionalnom pitanju bilo koga. Jednostavno, ja nisam takav tip", kaže Lazanski.

„Tuđman je poštovao intelektualnu moć, imao je oko sebe trust hrvatskih mozgova, njegova je naravno bila zadnja, ali je cijenio i drugačije stavove". Za jednog političkog i emotivnog Jugoslavena, kojemu je Tuđman simbol rušenja njegove emotivne domovine, riječ je o prilično jakoj izjavi.

Doduše, istina je da je Lazanski 1990. i 1991. zagovarao hapšenja tadašnjih novoizabranih republičkih rukovodstava. To on ni danas ne krije ako pratite njegove medijske istupe u Srbiji, međutim, opet iz perspektive njega kao Jugoslavena koji želi očuvati državu, koju doživljava kao svoju domovinu, to njegovo zagovaranje hapšenja i nije bilo toliko nelogično. I mi Hrvati bi danas s pravom uhapsili sve one koji bi na bilo koji način željeli 'rasturiti' hrvatsku državu.

U cijeloj ovoj priči ne govorimo o pravednosti i svetosti ciljeva. Govorimo fenomenološki. Naravno, za nas Hrvate rušenje Jugoslavije bio je pravedan i pošten cilj, iz konteksta Jugoslavena to je bilo nepošteno. I to tako treba prihvatiti. U svakom slučaju, pobijedilo je jače i bolje! Međutim, u svemu je najvažnija iskrenost. A nju Lazanski ima, dok je jedan Miljenko Jergović ili Boris Dežulović ili Ante Tomić nemaju.

Međutim, u intervjuu s Lazanskim, koji smo u petak objavili, cijela ova priča o njegovu jugoslavenstvu posve je nebitna. On je kao vrhunski znalac vanjskopolitičkih odnosa u svijetu s nama podijelio svoje znanje. I ništa više od toga.

Izvor: dnevno.hr

Za kategoriji stranici

Loading...